Marina je oduvijek privlačio šarm starinskih predmeta. Usred njegova pretrpanog stola nalazio se staromodni CRT ekran za kompjuter, relikt iz prošlog vremena. Dok su se njegovi vršnjaci razmetali modernim prijenosnim računalima elegantnog dizajna i zaslonima osjetljivim na dodir, Marin je tvrdoglavo držao svoj pouzdani ekran za kompjuter, tretirajući ga kao dragocjenu imovinu. Za njega je to bilo više od pukog dijela tehnologije – bio je to prozor u svijet koji cijeni umijeće i karakter.
Njegova fascinacija vintageom protezala se daleko izvan ove ljubavi koji je imao za ekran za kompjuter jer je tu bilo i drugih starinskih stvari. Njegov je stan bio pun pisaćih strojeva, rotirajućih telefona i vinilnih ploča, od kojih je svaka imala svoju priču. Usred ovog pažljivo uređenog kaosa, njegov ekran za računalo stajao je kao središnji dio, sjajeći mekim, toplim nijansama prošlog digitalnog doba. Marin se često šalio da je njegov život živio u sepia tonovima, ali njegova strast prema klasici bila je sve samo ne zastarjela.
Prijatelji i obitelj često su ga zadirkivali zbog odbijanja nadogradnje. Usred žestokih rasprava istaknuli bi praktičnost i prenosivost prijenosnih računala. Ali Marin je uvijek tvrdio da njegov ekran za kompjuter nudi nešto što njihovi uređaji ne mogu: osjećaj nostalgije i autentičnosti. Uživao je u zadovoljavajućem zujanju dok se uključivao, u suptilnom titranju koje ga je podsjećalo na jednostavnija vremena i snažnoj prisutnosti koju je unosio u njegov radni prostor.
Marin je čak pronašao kreativne načine da integrira svoju starinsku postavu u svoj svakodnevni život. Usred rada na projektima, koristio bi adapter za spajanje modernih perifernih uređaja na svoj ekran za kompjuter, dokazujući da staro i novo mogu skladno koegzistirati. Za njega se nije radilo samo o očuvanju povijesti – radilo se o tome da ona bude relevantna u sadašnjosti. Dok je svijet hrlio naprijed, Marin je ostao čvrsto ukorijenjen, pronalazeći radost u šarmu i neobičnostima svog voljenog zaslona za računalo.…